Je li asimetrija između nogu doista važna u nogometu?

Asimetrija između ekstremiteta jedna je od najčešće istraživanih tema posljednjih godina, a većina istraživanja pokazuje da je prisutna u različitim sportskim zadacima i motoričkim sposobnostima (Bishop et al., 2018). U kondicijskoj pripremi uvijek nas zanima postotak asimetrije i možemo li ga iskoristiti za pomoć u prevenciji ozljeda. Koji je test relevantan i daje nam korisne informacije? U sljedećih nekoliko blogova pokušat ćemo odgovoriti na neka od tih pitanja.

Svaki igrač ima određenu asimetriju u pojedinoj sposobnosti ili mišićnoj skupini. Može li nam neki od tih testova reći što se zapravo događa na terenu i kada bismo doista trebali obratiti pozornost?

Što je asimetrija između ekstremiteta?

Asimetrija između ekstremiteta označava neravnotežu u izvedbi između suprotnih ekstremiteta. Odnos unilateralne i bilateralne izvedbe potaknuo je istraživanja o tome očituje li se smanjeni kapacitet jednog ekstremiteta i tijekom bilateralnih vježbi, uz mogući utjecaj na sportsku izvedbu (Fox et al., 2023).

Nogometaši moraju izvoditi kombinaciju pokreta koji zahtijevaju maksimalnu jakost donjih ekstremiteta i eksplozivnost, poput skokova, sprintova i promjena smjera. Unatoč rasponu motoričkih sposobnosti potrebnih u nogometu, jakost je ključna kvaliteta koja podupire uspješnu izvedbu tih zadataka (Bishop et al., 2021). Ponavljano izvođenje tih pokreta, koji uključuju znatne mišićno-koštane sile i opterećenja zglobova, može dovesti do asimetrije između ekstremiteta u funkcionalnoj izvedbi, pri čemu preferirana noga može postati dominantna. Testiranje tih sposobnosti stoga pruža ekološki valjan način procjene nogometaša, što znači da testovi odražavaju zahtjeve s kojima se igrači susreću u stvarnim nogometnim situacijama (Bishop et al., 2022).

Utječe li asimetrija između nogu na nogometnu izvedbu?

Dosadašnja istraživanja dala su neujednačene rezultate. U nekim je istraživanjima veća asimetrija između nogu bila povezana sa sporijim sprintom i slabijom sposobnošću promjene smjera, dok druga nisu utvrdila takvu povezanost. Zato ne možemo jednostavno reći da „veća asimetrija znači lošiju izvedbu”.

Dobar je primjer longitudinalno istraživanje elitnih nogometaša U23, testiranih tijekom pripremnog razdoblja, sredinom i na kraju natjecateljske sezone. Asimetrije su procijenjene unilateralnim skokovima s pripremom (CMJ) i dubinskim skokovima (DJ), dok su sprintovi na 10 i 30 m te test 505 korišteni za procjenu sprinterske izvedbe i sposobnosti promjene smjera.

U nogometu se očekuje razvoj određenog stupnja asimetrije zbog dominantnosti noge, specifičnih zadataka i zahtjeva igračke pozicije (Hart et al., 2019).

Procjenjivane sposobnosti mijenjale su se na različite načine tijekom sezone. Najveći pad unilateralne CMJ izvedbe zabilježen je sredinom sezone, osobito u koncentričnom impulsu, dok su se vrijednosti do kraja sezone vratile približno na početnu razinu. Nasuprot tome, indeks reaktivne jakosti (RSI) tijekom unilateralnog dubinskog skoka postupno se poboljšavao i dosegnuo najviše vrijednosti na kraju sezone. Sprinterska izvedba na 10 i 30 m nije se značajno mijenjala, dok se sposobnost promjene smjera poboljšavala kako je sezona odmicala.

Međutim, promjene izvedbe nisu bile praćene proporcionalnim promjenama asimetrije. Tijekom pripremnog razdoblja i sredinom sezone nije utvrđena značajna povezanost asimetrije skoka sa sprinterskom izvedbom ili izvedbom promjene smjera. Tek je na kraju sezone veća asimetrija visine unilateralnog dubinskog skoka bila značajno povezana sa sporijim sprintom na 10 m (ρ = 0.62) i lošijim rezultatom testa 505 pri promjeni smjera odrazom s desne noge (ρ = 0.65).

Još važnije, kada su promatrane promjene tijekom cijele sezone, povećanja ili smanjenja asimetrije nisu bila značajno povezana s promjenama sprinterske izvedbe ili sposobnosti promjene smjera. Drugim riječima, povećanje asimetrije kod pojedinog igrača nije automatski značilo da mu se izvedba pogoršala (Bishop et al., 2022).

Bishop et al. (2022) – longitudinalno istraživanje tijekom cijele sezone · DOI istraživanja

Dosadašnja istraživanja ne daju jasan odgovor na pitanje utječe li asimetrija između nogu na nogometnu izvedbu. U nekim je istraživanjima veća asimetrija bila povezana s lošijim skokom, sporijim sprintom i slabijom sposobnošću promjene smjera, dok druga nisu utvrdila takvu povezanost. Asimetriju stoga ne treba smatrati ni potpuno nevažnom ni izravnim uzrokom lošije izvedbe. Njezina važnost ovisi o korištenom testu, analiziranoj varijabli, obilježjima igrača i trenutku procjene.

Postoji li univerzalni prag od 10–15%?

Vrijednosti od 10% i 15% često se koriste kao pragovi iznad kojih se sportaš klasificira kao asimetričan. Međutim, njihova primjena nije dosljedno potkrijepljena znanstvenim dokazima. Parkinson et al. (2021) u sustavnom su pregledu identificirali 18 istraživanja koja su koristila prag za definiranje abnormalne asimetrije. Petnaest istraživanja koristilo je prag između 10% i 15%, ali taj izbor često nije bio potkrijepljen odgovarajućim dokazima.

Dodatni je problem što isti postotak nema isto značenje u različitim testovima i varijablama. U istraživanju na 203 profesionalna nogometaša Read et al. (2021) izvijestili su o znatnoj varijabilnosti asimetrije između različitih testova i motoričkih sposobnosti, s vrijednostima od 5.2% do 14.5%. Autori nisu pronašli jedinstven prag primjenjiv na sve procjene. Zaključili su da su vrijednosti specifične za zadatak, varijablu i populaciju. U literaturi su vrijednosti iznad 15% povezivane s većom učestalošću određenih ozljeda, ali asimetrije od najmanje 15% zabilježene su i tijekom doskoka kod neozlijeđenih mladih nogometaša. Vrijednost od 15% sama po sebi stoga ne potvrđuje postojanje problema.

Hart et al. (2019) daju dobar primjer zašto univerzalni prag nije primjeren. Kod neozlijeđenih igrača asimetrija koncentričnog impulsa od 10% bila bi više od dvije standardne devijacije iznad prosjeka skupine. Nasuprot tome, približno ista vrijednost od 10% bila je blizu prosječne asimetrije ekscentrične brzine razvoja sile (RFD) tijekom faze usporavanja. Ta je varijabla pokazala najveću asimetriju kod prethodno ozlijeđenih i neozlijeđenih igrača, od 20.52% odnosno 10.52%, uz veliku i statistički značajnu razliku između skupina (d = 1.05). Istodobno nije utvrđena značajna razlika u asimetriji ekscentričnog impulsa usporavanja.

Pragovi od 10% ili 15% stoga mogu poslužiti samo kao opće referentne vrijednosti. Rezultat treba tumačiti u odnosu na konkretan test i varijablu, pouzdanost mjerenja, rezultate obaju ekstremiteta i prethodne vrijednosti istog igrača. Sam jedan postotak ne može nam reći je li asimetrija prihvatljiva ili zahtijeva intervenciju.

Kako treneri mogu tumačiti i primjenjivati asimetriju između nogu u praksi?

Trener najprije mora utvrditi je li promjena asimetrije veća od uobičajene varijabilnosti testa. Primjerice, smanjenje s 12% na 10% možda ne predstavlja stvarno poboljšanje ako pogreška mjerenja iznosi 3%. Testiranje zato treba provoditi u sličnim uvjetima, uz istu opremu, zagrijavanje, protokol, broj pokušaja i način obrade podataka. Bez pouzdanog testa teško je razlikovati stvarnu promjenu od uobičajenog variranja rezultata (Bishop et al., 2018; Bishop et al., 2019).

Uz konačan postotak asimetrije moramo zasebno analizirati rezultate svakog ekstremiteta. Asimetrija može porasti zato što jedna noga ostvaruje lošiji rezultat, ali i zato što druga više napreduje. Iako konačan postotak u oba slučaja može biti isti, praktično je značenje različito. Zato postotak asimetrije treba promatrati zajedno s apsolutnim vrijednostima sile, impulsa, visine skoka, vremena kontakta ili bilo koje druge analizirane varijable.

Najveću praktičnu vrijednost ima longitudinalno praćenje, odnosno usporedba igrača s njegovim prethodnim rezultatima. Nagli porast asimetrije, promjena njezina smjera ili istodobno pogoršanje izvedbe jednog ekstremiteta mogu biti razlog za dodatnu procjenu, osobito kod igrača koji se vraća nakon ozljede. Međutim, neke razlike između nogu mogu nastati kao funkcionalna prilagodba zahtjevima nogometa. Jedna se noga češće koristi za udarce i dodavanja, a druga kao potporna, pa potpuna simetrija nije uvijek realan ili poželjan cilj (Bishop et al., 2018).

Ako procjena pokaže da je asimetrija stvarna, dosljedna i praćena slabijom izvedbom jednog ekstremiteta, trening može uključivati unilateralne i bilateralne vježbe jakosti, pliometrijske zadatke i dodatni rad za slabiju nogu. Međutim, cilj ne bi trebao biti samo smanjiti postotak asimetrije, nego poboljšati kapacitet slabijeg ekstremiteta i ukupnu izvedbu igrača. Dosadašnja istraživanja pokazuju da se asimetrija može smanjiti bez istodobnog poboljšanja sprinta ili izvedbe promjene smjera, što dodatno potvrđuje da niži postotak ne znači uvijek bolji sportski rezultat (Bishop et al., 2018).

Zaključak

Dodatni je izazov to što je asimetrija između ekstremiteta odnos rezultata dvaju ekstremiteta pa može znatno varirati. Isti postotak može nastati zbog različitih promjena izvedbe lijeve i desne noge, dok prosjek skupine može prikriti važne individualne razlike. To znači da izostanak statistički značajne promjene na razini cijele momčadi ne mora značiti da pojedini igrači nisu doživjeli relevantnu promjenu asimetrije. Trener zato treba promatrati svakog igrača zasebno i uz postotak asimetrije pratiti apsolutne rezultate obaju ekstremiteta (Bishop et al., 2021).

Jedan izdvojeni rezultat obično nije dovoljan za opravdavanje intervencije. Više pozornosti može zahtijevati situacija u kojoj isti ekstremitet ostvaruje slabiji rezultat u nekoliko uzastopnih procjena, osobito ako je razlika veća od uobičajene varijabilnosti testa i praćena smanjenjem sile, impulsa ili visine skoka. Nasuprot tome, česte promjene smjera asimetrije bez pada apsolutnih rezultata mogu odražavati normalnu varijabilnost izvedbe. U praksi je zato korisnije pratiti obrazac tijekom nekoliko tjedana nego odlučivati na temelju jednog postotka iz jedne procjene. Ovisno o testu i varijabli koju pratimo, moramo odlučiti i je li intervencija potrebna.

„Kada razmatramo kako asimetrija utječe na sportsku izvedbu, došao sam do uvjerenja da vjerojatno i nije toliko važna.” Bishop, C. (n.d.). Inter-limb asymmetries: What impact do they actually have on performance? Sportsmith.

Praktični savjeti

Asimetrija između nogu ne mora uvijek biti loša niti razlog za paniku. Najvažniji je kontekst u kojem je promatramo. Nakon ozljede može biti važan parametar, a u kasnim fazama rehabilitacije prednjega križnog ligamenta (ACL) može dati korisne smjernice prije povratka na teren. Ovisno o testu, ponekad moramo provjeriti je li rezultat samo pogreška mjerenja ili postoji stvarna razlika. Primjerice, pri promatranju vršne sile doskoka trebamo provesti više mjerenja i po potrebi snimiti video kako bismo vidjeli koristi li igrač doista više jednu nogu tijekom doskoka. Ovisno o tome procjenjujemo li neuromuskularni umor, izvedbu ili rehabilitaciju, koristimo različite testove i varijable. To ćemo detaljnije obraditi u sljedećim blogovima. Kada je riječ o izvedbi, ako nema velikog odstupanja, asimetrija vjerojatno nije toliko važan parametar i možda nije povezana s izvedbom.